Riječke �torije

bajke

Najve�e riječke katastrofe 20. stoljeća
Riječke �torije
Monografija 'Palach'
Leksikon riječkog novinarstva 1900-2000.

PRI�A O MOR�I�U
LIJEPA GROFICA IZ VEPRINCA
ZA�TO JE BURA ZDRAVA

Legende i predaje

Pri�a o mor�i�u, �abica divojka, Kamenom na raspelo, Kapela zavjetnih darova, �etrnaest svjedoka, Gospa Trsatska, Trsatske skale, Ala ala, Brse�ki plovan, Legenda o postanku oto�i�a Ko�ljuna, Posljednji Frankopan, Na stubama, Lucinski vir, Bri�na mlikarica, Lijepa grofica iz Veprinca, Blago ispod Trsata, Kastavski zvonik, Ubijanje staraca, Vre�a kamenja, Majka Bo�ja Gori�ka, Kastavci bacili kapetana u bunar, Greben kod Kraja, Opatijska Madona, Karolina Riječka, Djevojka Bura, �paro�na pe�ina, Tri broda na Buki


�kerci i �torije

Za�to je bura zdrava, Grobni�an koji je govorio talijanski, Zavjet koji to nije, Kako je Fafalo na�ao �enu, Prvi kesteni, Zaboravljivi mlado�enja Bulin, Marija ide u Hollywood, Bakarska kamara, Boduli i Primorke, Dvije grobni�ke, Dvije s Franom Piturom, Pasja �kola, �enski zakon, Vicencio Kri�kovi� otpravio sina na studije, Recept za postolare, Daj mi bo�e veliku glavu!, Pokojnik, Snje�ni kip, Podlosti Etelreda Karletskog i Pisitrata Weinberga, Filice ja ne moren!, Ribareva "o�ada", Kumpar Ive bez glave, Grobni�ki i mrzlovodi�ki upravitelj, Djevojka isprosila dragoga, Nina i Pierin, Kula svjetilja, Udovica, Petkruna�

Ilustracije Vjekoslav Vojo RADOI�I�



PRI�A O MOR�I�U

U davno su vrijeme, u boju na Grobni�kom polju 1242. godine stradali Tatari, cijela vojska od 30.000 ljudi koju je predvodio zloglasni vojskovoda Bu�uk Batukan, unuk legendarnoga D�ingis-kana. Potukle su ih �ete iz svih hrvatskih krajeva, pa je doma�i puk jo� neko stoljeće bio miran, sve do nove napasti s istoka. Od kraja 15. do pocetka 17. stoljeca, narod je stalno bio u strahu od Turaka.
Za vrijeme posljednjih napredovanja turske vojske prema primorskim krajevima oko 1600. godine, senjski su uskoci �esto znali u Rijeci pri�ati o njihovim �estokim bitkama s Osmanlijama. Me�u pukom su se pro�irile vijesti o tome �to su Turci u�inili u Lici, a strah je zavladao kad se proculo da su upali i u Gorski kotar. Panika je zahvatila Rijeku i okolicu kad se jaka turska vojska utaborila na obli�njem Grobni�kom polju. Za vrijeme opsade Rije�ani su podizali o�i k nebu i molili Sv. Mihovila da kamenjem s neba pobije Turke.
Tih je sudbonosnih dana 1601. godine hrvatski velika� Zrinski gledao s Gradine kod Jelenja kako se velika turska vojska priprema za kona�ni juri�. Gledao je i bio vrlo potresen, jer je znao da od njegove �ake junaka ne�e ostati ni�ta kad se me�u njih sru�e brzi muslimanski konjanici.
Turci su u me�uvremenu pohara�ili cijeli Grobnik, i crkve i sela. Barbari su iz kale�a pili vino, a u crkvama dr�ali konje. Posred tabora sjedio je turski pa�a i pu�io svoju ogromnu lulu, koja se dimila kao dimnjak tvornice. Ljudi su nebogi pobjegli na sve strane, pune su ih bile grobni�ke planine. Narod nije imao oru�ja kao danas, nego samo pra�ke a u najboljem slu�aju manje katapulte. Na vrhu grobni�ke planine Obru�, bila su dva brata, a oba su imala pra�ke. Gledaju�i na Polje, gdje su bili Turci i pa�a, jedan brat je rekao drugomu:
- Brate, kamo �u ga? - mislio je na pa�u.
- Va oko! - rekao je brat.
Na to, ovaj brat koji je pra�kom bolje ga�ao, izbaci kamen iz pra�ke, a pa�a na Grobni�kom polju padne mrtav. Kad su turski vojnici ostali bez pa�e, dali su se u bijeg bez povratka. Pri bijegu Turaka nebo je usli�ilo molitve Rije�ana i s njega je po�elo padati goru�e kamenje, koje je Turke zatrpalo i na polju su ostali jedino njihovi turbani.
Kao uspomenu na taj doga�aj riječki su zlatari, morettisti, izradili nau�nice s likom crnca s muslimanskim turbanom na glavi. Te nau�nice predstavljale su Tur�ina, a zvale su se mor�i�i ili mori (�to potje�e od rijeci maurus - arapin). Mor�i�e su rado nosile �ene iz Rijeke, ali i iz svih okolnih krajeva: Kastav�tine, Grobin�tine, Vinodola, otoka Krka i Gorskog kotara. Zlatari su isprva izra�ivali samo nau�nice, a kasnije i ostali nakit, od prstenja, narukvica i ogrlica, do bro�eva i ukosnica s likovima mor�i�a ili morice.
To je dakle, pri�a o mor�i�u, koji i danas u svojstvu originalnog primorskog nakita podsje�a na onaj sudbonosni dan kad je na Grobni�kom polju "kamenje s neba padalo".


LIJEPA GROFICA IZ VEPRINCA

U stara vremena stanovala je u Veprincu grofica Anna Stell, u dvorcu, na �ijem mjestu se danas nalazi velika crkva, a ispred toga dvorca nalazila se mala kapelica.
Ta gospo�a grofica bila je jako dobra i vrlo lijepa. Rado je pomagala, ali umjesto zahvale uhu joj je vi�e godilo �uti pohvalu o njenoj ljepoti. Tko bi joj rekao "hvala za va�e dobro srce" dobijao bi od nje jedan nov�i�, a tko bi joj o�aran njezinom ljepotom umjesto zahvale rekao "lijepi ste kao Madona" darovala bi ga s dva nov�i�a.
Na svoj izgled kontesa Anna bila je jako ta�ta i da ga ne bi izgubila, ni djecu nije htjela ra�ati. Bilo ju je strah i pomisliti da se, kad postane stara i ru�na, nitko ne�e ni prisje�ati te njezine ljepote.
I �ega se dosjetila? Iz Venecije je pozvala najboljeg kipara onog vremena i naru�ila da po njenom liku napravi kip Majke Bo�je. Kipar joj re�e: "U redu gospo�o, a po kojem �u liku napraviti portret Isusa Krista? Po va�em sinu, mo�da?"
Kontesa mu odgovori: "Ne, ja �u biti Madona bez djeteta". Kipar je izradio kip bez djeteta - takav kip do tada jo� nije bio vi�en i svima se �inilo da je time u�injen grijeh.
Kad je kip bio gotov, kontesa Anna ga je postavila na oltar male kapelice, misle�i da �e svi koji obo�avaju Madonu diviti se u stvari njenom liku. Znala je da je to grijeh, no kako je �inila dobro i pomagala siroma�ne, smatrala je da �e joj Bog to oprostiti.
I kad je kontesa bila na samrti, u svom testamentu ostavila je svu svoju imovinu za podizanje velike crkve, na mjestu dotada�nje kapelice. Podrazumijevalo se da �e na glavnom oltaru budu�e crkve biti postavljena i statua Madone s njenim likom.
Nakon mnogo godina, kad se napokon sru�io dvorac i kada su na tom mjestu mogli napraviti novu crkvu, radnici su skidali s oltara kapelice statuu kontese obu�enu kao Madona i u tom trenutku pukli su konopi koji su dr�ali kip, a on je pao i raspao se u tisu�u komada. Eto, zato se i danas ljudi sje�aju dobre grofice Stell koja je zavje�tala novac za crkvu, ali se nitko vi�e ne mo�e sjetiti ni kako je izgledala. Uvijek vi�e vrijedi ne�ija dobrota nego vanj�tina, jer ljepota je prolazna a dobrota �ini velika djela.


ZA�TO JE BURA ZDRAVA

Kad je Kraljevica, po�etkom 20. stoljeća uprla sve svoje snage da postane klimatsko lje�ili�te, onda je dr. Mika Kosi�, kupali�ni lije�nik u Kraljevici u jednoj knji�ici opisao svu blagotvornost kraljevi�ke klime. U tome ne bi bilo ni�ta �udno, ta mnoga su se na�a mjesta tada trsila razli�itim turisti�kim publikacijama, da dr. Kosi� nije turistima pokušao podvaliti i najnezgodniji na� vjetar, buru.
Bura, ka�e ovaj ro�eni Samoborac, ljekovito djeluje na na�e tijelo, a buru Primorci smatraju po svoje zdravlje pravim dobro�instvom. Uplivom toga vjetra ne mo�e se izme�u na�eg tijela i odijela skupljati uglji�na kiselina. Nadalje, kad se borimo protiv vjetra u nama rade gotovo sve mi�ice tijela, �ime se proizvodi znatna toplina. Time se, ka�e dr. Kosi�, ja�aju mi�ice tijela i otvr�uje ko�a. Poslije �etnje po buri izbacujemo sluz iz disala nekom neobičnom lako�om. A srce, nakon svake �etnje mora mnogo krepkije raditi.
Korist od izlo�enosti bure vidi on i u djelovanju �eluca, jer glad kakvu prije nismo opa�ali tra�i da se nadoknadi potro�eno. Vrhunac burnih blagodati svakako je dug i miran san.
Tamo gdje ima mnogo vjetra, ondje se ne mogu skupljati i mno�iti nikakvi mikroorganizmi. A Primorci i Primorke! U njima dr. Kosi� vidi simbol dugovje�nosti, naro�ito u �ena. U Primorju su rijetke bolesti, jer ih bura odnese prije nego i po�nu hara�iti. Nema sumnje, zaklju�uje kupali�ni lije�nik, da �e u skoroj budu�nosti ba� vjetar, zbog kojeg su neki htjeli na�e Primorje ozloglasiti, do�i do pravog uva�avanja kao ljekovito sredstvo.
A sada, hitro u Kraljevicu...