Naglasci
iz kritika
SPECIJALNE
CIPELE :: PARALELNI SLALOM :: SVJEDOČANSTVA DOMOVINSKOG
RATA
LJUDI S KRAJA STOLJEĆA :: RADIO RIJEKA - PRVIH PEDESET
GODINA
PRIMORSKE BAJKE I PRIPOVIJETKE :: BARBA RUDE :: JADRANSKE LEGENDE
WWW.OGURLIC.COM :: LJUDI NA PRIJELAZU STOLJEĆA
SPECIJALNE CIPELE
"Da je riječ o spretnom i nadarenom mladom pripovjedaču
(rođenom 1963. u Rijeci) postaje čitatelju jasno već nakon
desetak pročitanih stranica. Lakoća kojom naracija teče upravo
je začuđujuća u odnosu na poznati problem literarnih djelatnika,
osobito onih koji se prvi put knjigovno potvrđuju, mada na
to ponekad nisu imuni ni okušani bardovi naše književnosti,
kada je potrebno oživotvoriti efekt uvjerljiva i neokoštala
pripovijedanja... Upravo stoga bivamo osupnuti prvi prvom
susretu s Ogurlićevim romanom."
Milovan Tatarin, "Ususret novom
kroničaru" iz knjige "Polomljeno poetičko zrcalo",
SKUC Osijek 1991.
PARALELNI SLALOM
"Edija Jurkovića i Dragana Ogurlića uopće ne treba osobno
poznavati. O njima već kruže legende koje oni usrdno krijepe
proizvodeći nesagledive količine prelaznih književnih formi,
sprečavajući tako širu javnost da stekne bilo kakvu čvrstu
sliku o tim medijskim čarobnjacima."
Mate Bašić, Quorum, 1987.
"(...) u Ogurlićevu/Jurkovićevu slučaju, osim dalekih
iskustava nadrealista, vidljive su 'stilske vježbe' Daniila
Harmsa - no to ne znači da Ogurlić & Jurković robuju tom
kult-konceptu u većem dijelu najmlađe hrvatske proze. Jer
oni, štoviše, i parodiraju, parafraziraju i ponekad destruiraju
taj koncept harmsovštine, pa su ponekad na tragu persiflaže
borhezovštine".
Recenzija, dr. Milorad Stojević, 1988.
"Radi
se o jednom nesvakidašnjem događaju i nadasve neobičnom ekperimentu
od kojeg bi naša pedagoška znanost mogla imati velike koristi."
Irvin Lukežić, "Projekt Slalom", Val, 1988.
"Tukaj je vitalna sila metoda. Iz nje izhaja zgradba omenjene literarne umetnine. In zato lahko PARALELNEMU SLALOMU sploh rečemo literarna umetnina."
Tadej Zupančič, pogovor, 1989.
"Paralelni slalom" je zanimljiv projekt s mnoštvom
zabavnih priča, pjesama, dramoleta, koji će malokoga, u nakani
da se nasmije, ostaviti ozbiljnim."
Nikola Petković, Večernji list, 11.12.1989.
"Da u nas postoji nagrada koja bi se dodjeljivala za
apsolutnu kult-knjigu godine, zacijelo bi ove godine pripala
dvojici Riječana, dovoljno odvažnih da se upuste u pustolovinu
istraživanja i metodološkog ukorjenjivanja naizgled nove književne
forme: pisanja na zadanu temu. (...) Čitati "Paralelni
slalom" znači steći najbolji uvid što u stvaralaštvo
dvaju bardova, što u sam vrh književne današnjice i uopće."
Boris Perić, Polet 1989.
"Riječki književnici mlade generacije Edi Jurković i
Dragan Ogurlić odrekli su se honorara za knjigu "Paralelni
slalom" (usput, "planula" je za mjesec dana!)
u korist društveno vrijednih projekata. Honorar koji im je
trebao isplatiti Izdavački centar Rijeka prepustili su žiro-računima
za gradnju Jadranske auto-ceste, projekta za revitalizaciju
spomenika kulture na otocima i Fonda za smještaj donacije
riječkog slikara Romola Venuccija."
Večernji list, 1990.
SVJEDOČANSTVA DOMOVINSKOG RATA
"Mladi riječki novinar i književnik Dragan Ogurlić počeo
je 27. lipnja 1991. godine voditi dnevnik. Toga je dana JNA
napala Sloveniju. Događaji su se munjevito odvijali i ubrzo
se rat proširio i na Hrvatsku. Znajući da je novinaru prvenstveni
zadatak da se o zbivanjima o kojima piše informira na njihovu
izvorištu, Ogurlić je uzeo svoj telefaks i pisaći stroj i
krenuo na dugotrajno i daleko putovanje po hrvatskim bojištima.
(...) Njegove zabilješke su viđenje hrvatske ratne zbilje
očima novinskog izvjestitelja koji se nemalo puta našao u
opasnim situacijama. Svaka zabilješka je mala priča za sebe..."
Damir Agičić, "Riječ kao oružje", Nova
Matica 1992.
LJUDI S KRAJA STOLJEĆA
"Radoznalost koja je autore tjerala naprijed, iz teksta
u tekst, od fotografije do fotografije, napravila je sjajnu
knjigu, ocrtala živote naših suvremenika, pohranila ih na
svoje stranice i otrgnula ih iz ralja onog tužnog trena kada
novinska stranica zgužvana završi svoj krijesnički život.
"Ljudi s kraja stoljeća" zaživjeli su u ovoj knjizi
Dragana Ogurlića i Silvana Ježine pokazavši svu smislenost
svoga novinarskog rada. On, taj rad, ostaje živjeti i postaje
dijelom života sama. Ima smisla, poručuje ova knjiga, ima
smisla kao da govori, i ostaje i sama čekati završetak stoljeća
u kojega se kraj tako dobrohotno smjestila."
Roman Latković, "Sjajan podsjetnik na očito", Novi
list 28.06.1995.
"Dragan Ogurlić se i ovom knjigom iskazuje kao pisac
koji interferira novinarski i književni diskurs. Potpomognuta
odličnim fotografijama Silvana Ježine, koji upotpunjavaju
živopisnost knjige, ta je zbirka sigurno jedna od najzanimljivijih
novijih publicističkih izdanja u Hrvatskoj. Ukratko - knjiga
o ljudima koji žive s guštom i koja se čita s guštom."
Željko Valentić, "Neobični obični ljudi", Večernji
list 25.08.1995.
RADIO RIJEKA - PRVIH PEDESET GODINA
"I zbog historiografskih i zbog kulturoloških potreba
ovoga grada, kao i zbog uloge lokalnog radija u svakodnevnom
životu građana, ne samo Rijeke, ova monografija u svakom je
slučaju nešto što su i institucija Radio Rijeke i njeni bivši
i sadašnji djelatnici, a napose njeni slušatelji - zaslužili.
Međutim, i uz najdobrohotnije prihvaćanje ove knjige, cijeneći
najbitnijom samu činjenicu da se takvo izdanje uopće pojavilo,
mora se primijetiti da ova monografija nije u potpunosti uspjela
izbjeći zamkama podilaženja aktualnoj dnevnoj politici, niti
postići objektivnost koja bi bila potrebna, ne u procjeni,
već u golom iznošenju činjenica iz razdoblja novije povijesti."
Nadja Mifka-Profozić, "Vodič radio valovima",
Novi list 12.01.1996.
PRIMORSKE BAJKE I PRIPOVIJETKE
"Primorske bajke i pripovijetke" Dragana Ogurlića
zapisi su trajne vrijednosti. To su kazivanja nastala kroz
stoljeća u puku ovoga kraja, sličice izdvojene kao minijature
iz jedne cjeline koja predstavlja Primorje, otoke, Istru i
Gorski kotar. Zapisi su to običaja, navika i mentaliteta običnog,
priprostog, samozatajnog, vedrog čovjeka, izraslog iz svoje
okoline i ugrađenog u nju.
Ogurlić pripovijeda bajkovitim jezikom, služi se naracijom
i dijalogom i vješto vodi zaplet. Dijalozi su živi, vrcavi,
a priče dovoljno kratke da u trenutku zaokupe čitaoca i plijene
njegovu pozornost do kraja. Autor se trudio da sačuva izvorni
jezik, pa se služi dijalektom kraja u kojem je priča nastala.
Ova knjiga pripovijesti ima bogatu dokumentiranu podlogu.
Autor je koristio različite izvore od pučkih pripovjedača,
povjesničara i arheologa, do crkvenih i znanstvenih knjižica
i arhiva. Knjiga sadrži i opsežan popis znanstvenom akribijom
uređene literature koju je autor koristio u svojem književno-teorijskom
razvrstavanju prikupljenog materijala i njegovoj stručnoj
obradi. Ogurlić koristi niz znanstvenih i stručnih djela prema
kojima usklađuje jezik, običaje i zemljopisna obilježja.
Sve su priče ilustrirane. Ivan Mišković je vještom rukom crtača
i nenametljivim koloritom odrazio zbivanja priča i tehnikom
karikaturiste dočarao jednostavnost poimanja i šaljivost sadržaja.
Ova će knjiga biti zanimljivo štivo i onim starijima i mladima
i zasigurno će naći put do srca čitalaca."
dr. Katica Ivanišević, "Zapisi običaja", Novi
list 13.01.1997.
"Posao prikupljača, izbornika, prerađivača i priređivača
Ogurlić je obavio na samosvojan i originalan način konzultirajući
sve dostupne izvore; pučke pripovjedače, povjesničare, arheologe
te crkvene i znanstvene arhive priredivši svima koji su ovu
knjigu čitali pravu literarnu poslasticu. Ova raskošna, tvrdo
ukoričena "slastica", ne priznaje dobne granice
čitatelja: jednakim intenzitetom, znatiželjom i oduševljenjem
čitaju je djeca, studenti i "ozbiljni ljudi".
Ove izabrane primorske bajke i pripovijetke su toliko tople,
ljudske i pravične da suvremenog čitatelja htio on ili ne
htio svojim nenametljivim porukama oplemenjuju. To je jedna
dimenzija knjige - druga je njezin zabavni karakter jer se
svaka priča, bajka, legenda i anegdota čita u jednom dahu,
dovoljno je kratka ili duga da zaokupi svu pažnju čitatelja;
treća, znanstvena dimenzija - ukazivanje na postojanje usmene,
narodne predaje u našem Primorju i briga i očuvanje našega
kulturološko-književnog nasljeđa od zaborava. Četvrta je dimenzija
znakovita: populariziranje ovakvog tipa literature te stvaranje
"novih čitatelja", a peta dimenzija, ona vizualna
izuzetno je značajna budući da živimo u vremenu sveopće vizualizacije
- likovnu i tehničku opremu knjige napravio je izvrsni riječki
karikaturist i dizajner Ivan Mišković. Mišković je ilustrirao
svaku pojedinu priču tako da su "Primorske bajke i pripovijetke"
pravi dokaz međusobnog prožimanja suvremenog crtačkog izražaja
i literarnog naslijeđa."
Kristina Vučemil, "Mudrost primorske pripovjedne baštine",
Dnevnik, 24.01.1997.
"Riječki novinar i književnik Dragan Ogurlić u proteklih
je desetak godina uspijevao objaviti otprilike knjigu godišnje,
bilo književnu, bilo publicističku. Posljednji njegov projekt
"Primorske bajke i pripovijetke", koji je priredio
s vrhunskim riječkim crtačem Ivanom Miškovićem, a tiskao kod
izdavačke kuće "Adamić", zahvalno podr(a)žava njegov
književni i publicistički nerv i talent, a tu se ogleda i
kao vrstan antologičar i "adaptator" narodnih priča
Hrvatskog primorja. Sve priče (...) imaju zajedničku osobinu
u težnji ka svojevrsnoj "filmičnosti" pripovijedanja,
brzom proznom kadriranju, sve do nepatetične poante,
Ogurlić podržava naraciju kojoj je "stezanje" čitateljeva
daha temeljna pripovjedačka taktika, ali i strategija. U tom
je cilju naracija brza, efektna, zabavna, čak i kada ima potencijalno
moralističku motiviku."
Željko Valentić, "Škrinjica primorskog pripovjedačkog
blaga", Večernji list, 21/22.06.1998.
BARBA RUDE
"Nedvojbeno je ipak da je u jednom zabava na način "Barba
Rude" ostala u prednosti. U doba posvemašnje industrijalizacije
i njezinih instant proizvoda, pa i industrijalizacije zabave,
priča o "ludim noćima" na brodu u riječkoj luci
zrači u međuvremenu nečim tako zagubljenim i zaboravljenim
kao što je neposrednost, šarm ničim zamjenjiva "domaćeg
proizvoda", "ručnog rada". Zapravo, onim nenadomjestivim
sastojkom koji se negdje naziva "human touch". Postali
smo otuđeniji, namrgođeniji, stalno nam nedostaje vremena.
A čini se da je upravo "Barba Rude" nudio zabavu
"s dušom", nefingiranu, doista "integralnu"
zabavu, te da je upravo ta "duša" ono najvrednije
na što se misli kada se govori o zabavi na brodu i u nekadašnjoj
Rijeci.
U to ime priču o neobičnom morskom veteranu, koji se tako
dugo othrvavao konačnom otplovljenju u sjećanja, valja zasigurno
oživljavati. Pa makar i uz ponešto svjesnog posipanja prašinom
nostalgičnog, mitskog, kao što to čini Dragan Ogurlić."
Velid Đekić, "Začudno brodsko 'vježbanje života'",
Novi list "Mediteran" 17.01.1999.
"Što znači pojava broda, "integralnog striptiza"
i potreba za noćnim životom uopće u toj zbilji? Na što nas
upućuju činjenice da je Opatija u isto vrijeme imala, primjerice,
Festival opere... da su se u riječkoj Guvernerovoj palači
svakodnevno održavali koncerti, da su Riječanima za izlaske
stajali na raspolaganju legendarni noćni bar "Plavi podrum",
Klub kulturnih radnika, bezbrojne kavane, klasične plesne
sale i terase...? Je li u pitanju nemirenje Riječana s duhovnim
siromaštvom i rigidnom stvarnosti u kojoj je Rijeka od 1945.
živjela? (...) Ogurlićeva foto-monografija doista otvara tisuće
pitanja u stvarnosti u kojoj smo dugo živjeli..."
Ivica Župan, "Brod kao 'integralni striptease'",
Vijenac 25.03.1999.
JADRANSKE LEGENDE
"Svojevrsno fikcionalno putovanje pripovjednim krajolikom hrvatske usmene književnosti Ogurlić počinje na istarskom poluotoku, da bi ga nakon zaustavljanja na pojedinim zemljopisnim točkama Kvarnera, Primorja, Dalmacije i hrvatskih otoka završio u Boki kotorskoj. Ogurlić se u iznošenju i interpretaciji poznate građe poslužio zanimljivim spojem "fictiona" i "factiona", što i u ovom slučaju priziva dobri borgesovski duh.
Osnovna je vrijednost ove knjige u tome što su u njoj na jednome mjestu prikupljene najpoznatije predaje i legende istočnoga dijela Jadrana. No, "Jadranske legende" mogu se čitati i kao neka vrsta zabavno-popularnog "udžbenika" hrvatske povijesti ili alternativnog turističkog vodiča Jadranom."
Kim Cuculić, "Vodič pripovjednom baštinom Jadrana", Novi list 14.04.2001.
"Uopće, legendama sam nastojao dati, koliko je moguće, utemeljen povijesni, zemljopisni, etnološki i socijalni okvir. Da bih priču postavio u okvire njena nastajanja, služio sam se svim dostupnim izvorima, od inkunabula do Interneta. Zato sam nakon svega vrlo sklon terminu "utemeljene legende". Znači, gotovo da prstom možeš gdje se događaju, na kojem mjestu, na kojoj stijeni. I naravno, da postoji jasan okvir iz kojega se rađaju na ovoj našoj grudi."
Dragan Ogurlić, "Labirintima usmene književnosti Jadrana", Jutarnji list 12.05.2001.
"Pred nama je proširena verzija legendi, bajki, pripovijetki, dakle ne više samo s Primorja, već cjelokupne Jadranske obale, pa otud i naslov - "Jadranske legende". Našem čitatelju najzanimljivije su priče od Paga do Kornata..."
Goran Bujić, "Knjiga na dar", Zadarski list 15.05.2001.
WWW.OGURLIC.COM
"Knjigu 'Jadranske legende' prate i bogata bibliografija naslova o hrvatskoj narodnoj baštini te web-adrese koje se bave tom problematikom. Ogurlić je predstavio i svoju web-stranicu na adresi http://www.ogurlic.com, kojom je postao prvi riječki pisac s osobnom stranicom na Internetu."
Kim Cuculić, "Jadranske legende od Savudrije do Boke kotorske", Glas Istre 17.04.2001.
"Prema raspoloživim podacima radi se o prvim osobnim stranicama jednog književnika i novinara iz Rijeke. Kada je riječ o "običnom" novinaru, a ne onom koji se bavi isključivo IT novinarstvom, možda su to prve ozbiljne "novinarske" www stranice i u okvirima RH."
Vladimir Mrvoš, "Dragan Ogurlić", Novi list 3.06.2001.
LJUDI NA PRIJELAZU STOLJEĆA
"Ogurlićev izbor izbor sugovornika vrlo je šarolik, na prvi pogled vrlo eklektičan: od akademika do čipkarice, od umjetnika do svećenika, od vozača do pilota... Oni su, dakle, različite dobi, životnih nazora, obrazovanja, sklonosti, umijeća, hobija, generacija, jezika i, naravno, spolova. No ono što ih ujedinjuje i povezuje u logičku knjišku cjelinu jest njihova posebnost, jedinstvenost. Bez obzira na sve razlike, njihova prepoznatljivost je u tome što su do kraja posvećeni svome poslu, svome životnom putu i sudbini gotovo do fanatizma. Oni su opsjednuti svojim idejama vodiljama koje njihove životopise pretvaraju u fantastičnu literaturu u kojoj osobe iz svakidašnjeg života postaju knjiški likovima. Heroji iz dnevnog tiska povezani koricama knjige preobrazili su se u glavne junake jedne priče.
Sam autor, osim naravno njihovog izbora, u tome im je pomogao svojom vještinom. Naime, njegovi su uvodi i objašnjenja minimalni, njegovi se likovi sami predstavljaju, dok su pitanja koja im postavlja škrta riječima, a bogata informacijama. Ona su siguran trag kojim sugovornik kreće, a ispovijed koja slijedi za svakog je čitatelja poslastica. Ogurlić nije upao u zamku autorskog nadmetanja i mudrovanja o materiji o kojoj je riječ, već mu je intencija prava novinarska: otkriti čitatelju svog sugovornika u pravom svjetlu i s punom pažnjom, odričući se piščevog samodopadnog ja. Ta novinarski minimalizam i skromnost vratili su mu se literarnim uspjehom, jer je stvorio zbirku priča i likova koju bi malo koji "pravi" književnik mogao izmaštati."
Branko Mijić, "Fantastična biblioteka misionara dobra", Novi list "Mediteran" 28.10.2001.
|
