HVARSKA
POSLJEDNJA VE�ERA

Hvarska "Posljednja ve�era" jedno je od najve�ih slikarskih remek-djela, koja su se kroz dugi niz stoljeća sa�uvala duž našeg dijela jadranske obale. Slika se �uva u blagovaonici Franjeva�kog samostana na Hvaru, i premda se ni do danas sa sigurnoš�u ne zna tko je njen pravi autor, uz nju je vezana jedna interesantna legenda.*
Bio je neki slikar, Venecijanac, poznat u ono doba, koji je radio na Srednjem istoku. Kada je posumnjao da je zahvacen zaraznom kužnom bolesti, slikar se jako prepao, otrcao do lije�nika u egipatskoj luci Port Said, koji mu dade certifikat da se može ukrcati na jedrenjak za Italiju. Sa sobom je ponio samo svoj slikarski pribor, boje i kistove. Vru�ica mu se pogoršavala kad se brod otisnuo iz Port Saida, a nakon tjedan dana, kad su bili nadomak Kor�ule i Hvara, putnici prijave njegovu bolest.
Na tom brodu nije bilo lije�nika, pa je odluku o bolesniku morao donijeti kapetan. U ono je vrijeme pomorski zakon zbog velikih epidemija kuge bio postrožen do krajnjih granica. Putnika na brodu koji bi umro od kuge, bacalo bi se u more. Ako bi koji putnik od doti�noga bio zaražen, bacalo bi se u more i njega, i sve zaražene, kako bi se spasilo ostale.
Odluku je preduhitrila jaka ciklona, pa je kapetan odlu�io usidriti brod 200 metara od hvarske luke, na oto�i�u Galešniku, koji je u srednjem vijeku brodovlju služio kao karantena. Tamo je jednjenjak s bolesnim slikarom proboravio 40 dana, baš kako propisi nalažu, a kako je ustanovljeno da se nitko od 150 putnika i �lanova posade nije od njega zarazio, mogli su krenuti dalje. Slikara su, bespomo�nog i gotovo besvijesnog, mornari iskrcali na Hvaru.
Onako iznemogao od bolesti lutao je od ku�e do ku�e. Svagdje su se pred njim zatvarala vrata, jer su svi u njemu vidjeli izvor zaraze, mogu�nost da se ona brzo proširi. Nitko ga u cijelom Hvaru nije htio primiti, a lokalni lije�nik rekao mu je da �e umrijeti. To je uvjerenje zahvatilo i slikara. Tražio je samo postelju gdje �e zauvijek sklopiti o�i. Gotovo pužu�i iznureni slikar je drugog ili tre�eg dana svog lutanja zakucao na posljednja vrata. Bila su to vrata samostana.
Fratri su neznanca primili kao svoga brata i uspjeli ga za nekoliko tjedana svojim preparatima izlije�iti. Zahvalan na �udesnom ozdravljenju, umjetnik se odlu�io odužiti. Naru�io je iz Italije veliko platno, duga�ko osam, a visoko gotovo dva metra. Mjesecima je u znak zahvalnosti radio i u temperi izradio sliku s motivom posljednje Kristove ve�ere u društvu dvanaest apostola, kojoj se danas svatko divi.
Slika prekriva cijeli jedan zid blagovaonice samostana, a sva su lica izra�ena u prirodnoj veli�ini. Slikar je, pretpostavlja se, naslikao svoj autoportret u donjem desnom kutu - to je siromah koji leži na podu i vra�a zdjelu apostolu Mateju, svome zaštitniku.

* Krajem 16. ili po�etkom 17. stoljeća, prilikom postavljanja slike na zid vidjelo se da je slika prevelika, pa je s desne strane odrezano desetak centimetara a s njima i prezime autora.
Dugo se vjerovalo da je sliku izradio talijanski slikar Matteo Rosselli. Legendu je u tome podržavalo i to što je potpis na slici citan kao MATT, a to su trebalo biti po�etni slogovi imena ovog firentinskog slikara. Neki su, poput akademika Gamulina, za autora ovog djela po�etkom pedesetih smatrali talijanskog slikara 17. stoljeca Mattea Ingolija, ro�enog u Raveni 1585. godine. Kasnije je, me�utim, ustanovljeno da potpis na slici glasi - MAFF. Zbog toga se šezdesetih godina vjerovalo da je autor slike izvjesni slikar Maffei. No, poslije se otkrilo da po stilu slikar ne može biti firentinske nego mleta�ke škole, pa se u novije vrijeme vjeruje da je autor venecijanski umjetnik Matteo Ponzzoni - Pon�un, za kojega se nadimku pretpostavlja da se radi upravo o Rabljaninu Matiji Poncunu, u ono doba pripadniku likovne radionice poznatog slikara Palme Mladeg.
Bilo kako bilo, vrijednost slike je ogromna. Njenu vrijednost cijenili su i hvarski partizani kada su je prilikom povla�enja s otoka brižljivo smotali i specijalno zapakirali, sklonivši je tako pred najezdom njema�kih "kolekcionara". Slika je tijekom 2. svjetskog rata bila prenesena na Vis, a s Visa u talijanski Bari, odakle je po oslobo�enju ponovo vra�ena na staro mjesto, u hvarski franjeva�ki samostan, potpuno neošte�ena. Slika je, prema stru�njacima, tako dobro o�uvana da nikada nije bilo potrebe za njenom restauracijom.