Paralelni Slalom

Projekt "Paralelni slalom" je način pisanja istovremenih, "paralelnih" priča dvojice autora na zadanu temu, koja se odabire specifičnim postupkom. Za osam godina, koliko su zajednički radili na tom projektu, Ogurlić i Jurković ispisali su više od stotinu paralelnih priča. Iz toga su proizašle i dvije knjige: "Paralelni slalom" (ICR, 1989.) i "Najljepše priče - Paralelni slalom 2" (Tiskara Rijeka, 1993.), te istoimena kazališna predstava riječke Otvorene scene Belveder.

Ogurlić '92

PISMO HRVATA IZ DIJASPORE

- Evo ga, evo ga! Ča san vam reka, ča san vam ja govorija! - urlao je mjesni poštar Alfonso, trčeći stradunom u pravcu gradske vijećnice. Lamatao je nekakvi pisamcem kao furija uletivši u staro zdanje. Samo će portiru:
- Pušti me prisedniku, imam leteru ča je dugo čeka.
- Di si poša? Ima čovik sidnicu, važna pitanja.
Ali Alfonso je već bio na prvom katu. Upadne u sobu za sastanke i ravno će predsjedniku.
- Što je Fonso, kako to upadaš? Iman jude ovdi - tiho će glavni za stolom.
- Prisedniče, stiglo je ONO - važno prišapnu Alfonso i položi pismo predsjedniku na stol. Ovaj se odmah udobrovolji, zadovoljno se osmjehnu i promijeni tijek rasprave.
- Gospodo - reče - evo je naš kurir upravo donio pismo našeg Stipe iz Čikaga, naslovljeno na Skupštinu općine i mene kao prisednika, i mislim da je time napokon riješeno pitanje vodocrpilišta za naša prigradska naselja.
- Čestitamo predsjedniče - uglas kazaše upućeni odbornici, a zatim uz odobravanje svih jedan predloži da se pročita dugo očekivano pismo.
- Najprije, moramo ga otvoriti - reče predsjednik - nadam se da nas Stipe nije razočara.
- Ma neće Stipe, obeća je - dometnu netko.
Prvi znak da nešto nije u redu bilo je kad je iz pisma ispalo 100 dolara...

Jurković '92

PISMO HRVATA IZ DIJASPORE

Dragi Antun i Marija,
evo van se javin jopet iz Australija |e svi dobro živemo kako i vaman želin. A posebno vi želin Marry Christmas kako i vašoj dici da dobro učedu u školu, i da što pri krenedu za svoj, ćemo reć - business. Da je u domovinu teško sam čitao i tu svaki dan u Sydneyu pišedu od rata za Nezavisnu Hrvacku. San dobija i povišana penzjun, a san da i za humanitarnu pomoći vami eto šiljem sto dollars, regbi, do prve druge prilike pa ću slati još. Kako zemja, vingradi, dajedu li čega ovce i oće bit - sira? Pitadu me Ivan, Jelić i Puntar ako ćedu istirat više onoga četnika iz naše selo? Ako da, ti javi tako.
Još san tija pozdravit Marinka i nek mi se mrcina javi kadgod sa brzoglason. Da znaš da se Vujićevi oćedu vratit u stari kraj sade u starost!!! Moredu oni lako, kad imaju money! A san dobija i one photos od lita, kako ste mi pošiljali i ne mogah se načudit tako restu dica. Naši igradu fuzbala za Croatia u Sydney. Jesu jako dobri, pa ih hvalu i po novinah, a! Da san moga bi napisa još par riči, ali sade iden u Klub jerbo će bit diskusija za jopet pomoć svin Hrvatin, za cili svit! San ti sve reka? Pozravljan svih i da vas Bog blagoslovi.
Uvik vaš Tomislav

P.S. A ča me nisi razumija za adresu? San ti već tri puta napisa da je Sydney u Australija, a ne u Dijaspora!