SKUPA LOVRATA

Evo priče o poštenju i lukavosti. Sve se vrti oko jedne ribe koju ljudi zovu lovrata ili orada, komarča ili podlanica. Četiri naziva za jednu ribu, a koliko tek batina...
Neki je gospodin slavio svoj rođendan, pa je za svoje prijatelje htio prirediti gozbu. Među ovima bijaše jedan, koji je silno volio ribe. U kuhinji se već peklo meso i divljač. Na stolu se zlatilo najslađe voće. Bilo je svega, osim ribe. Kuharica je već izrana bila u ribarnici, ali nevolja je htjela da toga dana nisu ribari uhvatili ama ništa.
Gospodin je bio već sav očajan što neće moći ugoditi prijatelju, kadli se upravo u taj mah prikaza na kućnim vratima jedan mali ribar s prekrasnom lovratom u košari.
- Divne li ribe! - usklikne gospodar sav razdragan. Koliko god pitaš za nju, dat ću ti. Da čujemo: koliko stoji ta riba?
- Ni pare, gospodine - odgovori mu dječak. Ne tražim od vas novaca. Vi ćete meni za ovu ribu opaliti sto batina. Sto - i ni jedne manje!
Čuvši što dječak govori, slavljenik se i njegovi prijatelji nemalo začudiše; ta tko bi normalan za nagradu tražio batine. Gospodar mu je nudio i veći novac, ali dječak nije htio popustiti. Uporno je tražio svojih stotinu udaraca.
Naposljetku reče gospodin:
- Zacijelo je ovaj dečko malko sulud, ali, svejedno, ja moram imati ovu ribu. Neka ga se, dakle, bičuje - ovdje, pred svima nama!
Kad su mu odrapili pedeseti udarac, vikne dječak:
- Dosta, dosta! Ja imam u ovom poslu i jednog druga. Dobro je da i on dobije svoj dio.
- Što?! - klikne gospodin slavljenik. - Zar ima na svijetu još jedan takav suludi stvor? Reci, gdje se nalazi tvoj prijatelj?
- Ne treba vam ići daleko da ga nađete - odgovori mu dječak. To je sin vašeg vratara. Nije me htio pustiti unutra sve dok mu nisam obećao da ću mu dati polovicu onoga što za ribu dobijem.
- Vidi, vidi! - rece slavljenik. - Dovedite mi ovamo tog junaka da mu točno isplatim njegov dio.
Tada dovedoše vratareva sina i dadoše mu što ga je išlo.
Poslije ga gospodar protjera iz kuće, a maloga ribara obilno nagradi.