Paralelni Slalom

Ogurlić '88

RAZGOVOR S LEGENDOM NAŠE ARHITEKTURE

Spremajući se za ovaj razgovor prekopao sam čak i teško dostupni arhiv Arhitektonskog fakulteta, gdje su pohranjeni izvedbeni projekti naših najambicioznijih građevina. Nemalo sam se iznenadio kad sam, prekopavajući bez ovlaštenja po crnim fasciklama, našao nekoliko njegovih, ali je na svakom fasciklu stajala oznaka: "neupotrebljivo".
Tad je slika o njemu bila gotovo kompletna. Čovjek koji je u našoj arhitekturi napravio revoluciju idejom gradnje obiteljskih kuća i javnih zgrada od krovišta prema temelju bio je, blago rečeno, odbačen u ropotarnicu povijesti kao suludi umjetnik bez pravog osjećaja za strukturu.
Njegovo najpoznatije djelo "Most koji ne dodiruje obale" a nalazi se u južnom arhipelagu, neki su zavidljivci proglasili tamnom stranom arhitekture uopće, ali prava namjena tog mosta ustanovljena je tek kasnije, kad je područje na kom se nalazi proglašeno prirodnim rezervatom.
Čovjek nakraju osjeća poštovanje prema čitavoj mreži katakombi ispod grada Zagreba što ih je taj doajen projektirao za podzemna bića i time ih na najbolji način sačuvao od propadanja. Naprimjer, njegove kuće od asfalta nikada nisu ugledale svjetlo dana, premda je s tim projektom pobijedio na natječaju antiarhitekata u prostorijama londonskog metroa.
Međutim, razgovor nikad nije obavljen. Dva dana prije našeg susreta saznao sam da je arhitekt poginuo u svojoj tek izgrađenoj obiteljskoj kući na Punta Verudeli. Propao je u bezdan zajedno s temeljem, a zatim se srušila i zidna konstrukcija. Jedino je krov, pričaju očevici, ostao u zraku.

Jurković '88

RAZGOVOR S LEGENDOM NAŠE ARHITEKTURE

("ulomak iz razgovora objavljenog u magazinu FOKUS br. 274")

FOKUS: Vi ste se dakle zalagali za rušenje svih spomenika u Matulićevoj ulici unatoč protivljenju općinskih struktura?

JERMANIŠ-NAKIĆ: Jesam, i dandanas se zalažem.
FOKUS: Zbog čega?
JERMANIŠ-NAKIĆ: Vidite, projekt što predviđa rušenje svih spomenika u Matulićevoj ulici sastavni je dio projekta revitalizacije Staroga grada kome valja vratiti dušu. Povijest, učiteljica života, nas uči da su gradovi bez građani, bez života ustvari gradovi bez duše. A tada grad postaje mrtav. To se dogodilo s brojnim drevnim gradovima s prekrasnim građevinama, ali bez stanovnika, poput Pompeja naprimjer. To su mrtvi gradovi.
FOKUS: Zanimljivo je da ste već sudjelovali u nekoliko sličnih projekata u zemlji i inozemstvu.
JERMANIŠ-NAKIĆ: Jesam. U San Pietru de Sugo bolognese, to je pitomi gradić u sjevernoj Toscani, dao sam srušiti zgradu Općine iz XII. stoljeća i na tome mjestu izgradio dragstor. I život je ponovno krenuo.
FOKUS: Vratimo se pitanju spornih spomenika. Je li potrebno srušiti baš sve spomenike u Matulićevoj?
JERMANIŠ-NAKIĆ: Apsolutno. Na razgovoru u Komitetu ponuđeno mi je da srušim jedino spomenike starije od 1945. ali to nisam mogao prihvatiti iz principijelnih razloga.
FOKUS: Kojih?
JERMANIŠ-NAKIĆ: Svi spomenici su novijeg datuma.