Paralelni Slalom
| Projekt "Paralelni slalom" je način pisanja istovremenih, "paralelnih" priča dvojice autora na zadanu temu, koja se odabire specifičnim postupkom. Za osam godina, koliko su zajednički radili na tom projektu, Ogurlić i Jurković ispisali su više od stotinu paralelnih priča. Iz toga su proizašle i dvije knjige: "Paralelni slalom" (ICR, 1989.) i "Najljepše priče - Paralelni slalom 2" (Tiskara Rijeka, 1993.), te istoimena kazališna predstava riječke Otvorene scene Belveder.
|
|
|
Ogurlić
'85
JEDAN DAN U ŽIVOTU PISCA
Pisac se budi oko deset. Zatim doručkuje.(1) Nakon doručka obično pogleda na sat. Obično se zabezekne. (2) Potom hitro odjuri iz stana. Putem, u glavi mu se smjenjuju rečenice. Sve će ih zapisati čim stigne u kavanu Zimzelen. (3) Pije kavu i čita novine. (4) Usput ruča. (5) Nakon ručka mu je dosadno. Šeta. Priča s narodom. (6) Večer provodi u razmišljaju. Izbjegava polemike i slične obračune. (7) Drži se dostojanstveno u svakoj prilici. Pred ponoć hvata tramvaj. (8) Malo spava. Ujutro se probudi. (9) Oko deset.
1. Pažnja! Neki pisci ne doručkuju. Ali, ovo je značajan pisac. On obvezno doručkuje.
2. Neki pisci uopće ne gledaju na sat. Njima nije važno vrijeme.
3. Ima pisaca koji ne vole Zimzelen. Ali, to je njihov problem.
4. Ne sve novine, smao određene. Obično, pisac pri čitanju širom otvori novine. Da svijet vidi kako on čita!
5.
5. Svi pisci ručaju!
6. Pravi je pisac samo onaj koji ima oslonac u narodu.
7. Bolje ih se kloniti.
8. Šesticu.
9. Pospan i mrzovoljan.
|
Jurković
'85
JEDAN DAN U ŽIVOTU PISCA
Prekardašio sam s bančenjem, pomisli Deyna, poljski pisac-emigrant i zaputi se pod tuš.
Nakon hladnog tuša baci pogled na usnulu srednjoškolku kojoj je zaboravio ime i koja se blaženo opružila na njegovoj postelji. Ispije gutljaj hladne espresso-kave iz aparata u kuhinji i nazove redakciju "Nice-matina".
Otkazao im je suradnju za nedjeljno izdanje tijekom narednog mjeseca. Djevojčici je ostavio poruku na kuhinjskom stolu, spakirao stvari i zaputio se u St. Paul Sur Ubaye, planinsko selo u kom je nalazio mir toliko potreban umjetniku.
Stephanie se probudila oko 11 sati i bez teškoća pronašla poruku na stolu:
"Napuštam Nicu na neodređeno vrijeme. Bliži mi se rok predaje rukopisa izdavaču. Dok ne napišem tridesetak stranica kratkih priča, ne vraćam se; u protivnom moram vratiti akontaciju.
Voli vas Deyna i javite se ponekad."
Iste večeri, u osami svoje radne sobe u planinskom selu, Deyna zapisuje:
"Samo je jedna stvar gora od buđenja pokraj nove droljice - sjedenje ispred praznog papira zataknutog u pisaći stroj."
|
|
